Zajedničko svim radionicama jest da se biraju teme i literatura koja potiče kreativnost i ono iskonsko u nama kako bismo se povezali s našim „Ja.“
Istražuju se autori poput Radovana Ivšića, Itala Calvina, Georga Orwella, a velik broj radionica fokusirao se na temu mitova, odnosno bajki. Također, TijeloRIJEČI bave se i poezijom, pa je tako velik broj hrvatskih pjesnika na radionici poslužio kao inspiracija. Polaznicima se daju različiti literarni zadatci (kratke vježbe kako napisati bajku, kako kreirati dijalog, kako ukloniti viškove iz napisanog teksta, kako ispripovijedati napisano, itd.). Literarni dio zadatka sudionici većinom obavljaju samostalno, a ponekad i u manjim grupama.
Budući da se radionica bavi i tjelesnošću, TijeloRIJEČI veliku važnost pridaje fizičkim datostima određenih prostora. Stoga nastojimo osjetiti zadani ili izabrani ambijent – primjerice zgradu Mamutica, izložbu Nepokorena šuma i Radovan Ivšić ili izložbu Sedmo nebo koja se bavila temom “spirale.” Ovisno o konceptu pojedine radionice i grupi polaznika, rad s pokretom varira. Neke su radionice izrazito meditativne i zasnovane primarno na vježbama disanja, autentičnom pokretu i radu s imaginacijom, dok u drugima koristimo intenzivniji pristup kako grupnim, tako i samostalnim vježbama. U oba slučaja, rad se zasniva na osvještavanju tijela, osjeta i emocija kod polaznika.