Radionica „Tijelo riječi – što govori koža?“ održala se kroz Zoom susrete. Radionica je namijenjena osobama s navršenih 55 godina, pristupilo se stvaranju poezije i pokreta kroz fizičke impulse koji su stimulirani na različite načine – pripovjedačkim tehnikama, taktilnim, auditivnim i senzorno-motoričkim podražajima.
Radionica je bila podijeljena u različite blokove unutar kojih su se propitkivali različiti aspekti ježenja. Blokovi su bili sljedeći – 1. uvod u radionicu; 2. predstavljanje rada Josipe Bubaš i Neve Lukić; 3. razgovor o ježenju i što ga sve može izazvati; 4. ježenje i glas ; 5. ježenje i zvuk; 6. ježenje i zazorno kroz vizualno ; 7. ježenje i animalno kroz pisanje bajke ; 8. nastavak čitanja nastalih bajci i iste teme; 9. ježenje i dodir i pisanje poezije na tu temu, 10. isto kao broj 9 ; 11. razgovor o poslovicama vezanim uz kožu te razgovor o čitavoj radionici.
Cilj radionice je osvještavanje organa kože, tijela, povezivanje poetskog i tjelesnog. Na radionici su nastale bajke, poezija, birali su se različiti vizualni i auditivni materijali te pisale asocijacije nakon auditivnog ili vizualnog iskustva.
Na radionici su se primjenjivale različite metode – rad s glasom i ispuštanje glasa; meditacija; pokret; razgovori, puštanje različitih zvukova i pisanje asocijacija na te zvukove ; biranje fotografija koje izazivaju u polaznicima osjecaj zazornosti i razgovor o tim vizualnim materijalima; gledanje filma; pisanje bajke; zadatak da se kroz različite materijale istražuje dodir – nakon taktilnog iskustva slijedilo je osvještavanje tijela i eventualan pokret, a naposljetku je nastala poezija; biranje različitih poslovica i razgovor o istima.
